Hrvatska turistička zajednica katalog

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA 21 Kuzme i Damjana, smještene na jednom od dvaju vrhova brda Smrčevika te kod crkve sv. Mihovila, u blizini dviju lokava koje su napajale ljude i stoku stanovnika napuštenog sela Pothuma. U svim je tri- ma slučajevima mjesto za gradnju crkve odabrano iz istog razloga zbog kojeg su nastale prapovijesne gomile. Kod Sv. Duha i Sv. Kuzme i Damjana u pitanju je sakralno obilježavanje prostora, na ista- knutim vrhovima, dok je kod Sv. Mihovila u pitanju označavanje, potvrđivanje prava vlasništva nad vodom, resursom od život- ne važnosti na otoku bez pitke vode. Kod svake je od njih kamen s plašta prapovi- jesnih gomila iskorišten prilikom gradnje crkve ili ogradnog zida. Taj je postupak kod Sv. Kuzme i Damjana gotovo potpu- no razgradio gomilu, a kod Sv. Mihovila otkrio prapovijesne grobove u gomili, do danas vidljive na njezinoj površini. Vjero- jatan razlog zbog kojeg su ta tri primjera smještena baš na bračkoj visoravni jest koncentracija prapovijesnih spomenika na tom najnaseljenijem području otoka u vremenu kada su se podizale gomile kao sveta i/ili pogrebna mjesta. Najzanimljivija je veza sa slavenskim pret- kršćanskim vjerovanjima, posvjedočena u prostoru upravo putem kršćanskih crkava koje se nalaze na ključnim mjestima u krajoliku i nose imena svetaca čiji su kul- tovi diljem slavenskog svijeta procesom pokrštavanja u srednjem vijeku preslojili one slavenske. Kao što je spomenuto u uvodu, Brač je u ranom srednjem vijeku primio novo, slavensko stanovništvo. Posebno je važna toponimija Vidove gore i s njom povezanog prostora jer u sebi krije prežitke slavenskih vjerovanja. Crkva sv. Vida polazišna je točka za tumačenje tog prostora. Znanstveno je potvrđeno da je kult sv. Vida u slavenskom svijetu kroz proces pokrštavanja često zamjenjivao svetišta vrhovnog boga Peruna, smješte- na na gorskim vrhuncima, pa taj slučaj možemo vidjeti i ovdje. Kako je u slaven- skoj mitološkoj interpretaciji prostora Perunovo svetište samo jedan u nizu povezanih lokaliteta, tako ih je moguće pronaći i ovdje. U tom vjerskom poimanju Perunovo svetište na Vidovoj gori treba dovesti u izravnu vezu s obitavalištem njegova božanskog antipoda, stočnog boga Velesa. On boravi ispod Perunove gore, na vodi, te u godišnjem ciklusu napada Peruna u obliku zmaja ili zmije. Budući da je Perun moćniji, on pobje- đuje Velesa, koji se zatim povlači u svoje sklonište uz vodu ili u utrobu zemlje. U ovom je slučaju to u Drakonjinoj špilji. Tako Drakonjina špilja dobiva svoj vjerski smisao unutar slavenskog, pretkršćan- skog krajolika. Po nekim su tumačenjima Vića (Vitova) jama i Trolokve, u relativnoj blizini vrha Vidove gore, također lokaliteti na kojima treba vidjeti prežitke slavenskih vjerovanja i mjesta gdje se skriva pobije- đeni Veles i prikuplja snagu za novi napad na Peruna. Prema zabilježenim pučkim predajama prilikom nevremena na Vido- voj se gori glogovim kolcima tuku dvije vještice, Poganica i Irudica, pa se tu čita daleko sjećanje na poganska vremena. Osim kod sv. Vida, u slavenskom je svijetu poznato da su mjesta Perunova kulta zamjenjivale crkve s titularima sv. Ilije, sv. Mihovila i ponekad sv. Jurja. Kod svakog je od njih veza jasna, sv. Ilija je, poput Pe- runa, gromovnik, dok sv. Mihovil i sv. Juraj pobjeđuju zlo, često prikazano u obliku zmaja. Iako nam nije poznato u koliko je slučajeva kod bračkih crkava posvećenih tim svecima moguće vidjeti vezu s po- ganskim kultnim mjestima, crkva Sv. Ilije kod Donjeg Humca otkriva takve spone. Izgrađena je na mjestu rimskog mauzole- ja te je u potpunosti sazidana od njegovih dijelova. Obližnje brdo zove se Trišćenik (od trisk – “grom”), što u kombinaciji s odabirom titulara, sv. Ilije “gromovnika”, upućuje na pretkršćanske, slavenske elemente prilikom odabira titulara crkve. Na to se nadovezuje ime obližnje lokve, Poganica, u značenju nekakva zloduha kojeg u pučkim pjesmama istjeruju gromovi. Tako se ovdje opet susrećemo sa simbolikom svetih mjesta poganskih Velesa i Peruna. S obzirom na kontinuitet sakralnih mjesta koji je posvjedočen u prethodnim primjerima, teško je razlučiti razlog zbog kojeg zasad ne znamo za više kršćanskih objekata podignutih nad rimskim pogan- skim svetištima. Možda je u pitanju samo izostanak istraživanja ili očuvanih tragova, pa u budućnosti možemo očekivati nova saznanja o takvim kultnim mjestima.