Hrvatska turistička zajednica katalog

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA 32 Ivana. Ima oblik oktogona s polukružnim nišama upisanog u kvadrat s krsnim zdencem križnog oblika. Danas je jedina do krova sačuvana krstionica na istočnoj obali Jadrana. U njoj su sačuvani dijelovi izvornog ranokršćanskog fresko ukrasa marmoriziranog stila te kasniji posvetni križ iz benediktinskog razdoblja. Uz istoč- no pročelje bazilike sačuvane su dvije izvorno presvođene grobnice, u skladu s običajem sahranjivanja u blizini relikvija sveca. U 9. je ili 10. stoljeću na mjestu napuštenog ranokršćanskog sklopa zaživio benedik- tinski samostan. Krstionica je preuređena u priručnu crkvu. S njezine je istočne strane dograđen kapitul (možda već u ranokršćanskoj fazi), a monasi su stanovali u prostoru nekadašnjeg ranokršćanskog svetišta. Taj je samostan porušen 1145. u napadu Mlečana ili pak omiških gusara. Iz toga doba potječe kult svetog Ivana Povaljskog, čije su se relikvije čuvale u ne- kadašnjem krsnom zdencu, tada oltarnom grobu. Prema jednoj je verziji legende taj svetac za života bio monah tog samostana, a druga ga izjednačava sa svetim Ivanom Milostinjarom, aleksandrijskim patrijarhom iz 7. stoljeća. Kult sv. Ivana Povaljskog, zaštitnika od kužnih bolesti, bio je predme- tom iznimno važnog otočkog hodočašća kroz srednji i dijelom kroz novi vijek. Drugu obnovu samostana vezujemo uz g. 1184. i opata Ratka. Tada je obnovljen benediktin- ski samostan i priznati svi njegovi prijašnji posjedi. To je zapisano u dvama spomenici- ma od velike povijesne važnosti. Na Povalj- skompragu pronalazimo spomen obnove samostana, najstariji sačuvani natpis pisan hrvatskom ćirilicom. Nalazio se nad novim ulazom u crkvu, na njemu se imenom spominje brački knez Brečko, a potpisao ga je klesar Radonja. Povaljska listina navodi zapis o toj obnovi i popis područja u okviru posjeda samostana u prijepisu iz 1250. godine. Taj je dokument također pisan hr- vatskom ćirilicom i jedan je od najvažnijih i najstarijih hrvatskih povijesnih i jezičnih spomenika uopće. Ovaj je samostan u više navrata poharan, te su ga benediktinci napustili u 14. sto- ljeću. Obnovljen je početkom 15. stoljeća. Crkva je proširena u 16./17. st., u drugoj polovici 19. st. dograđen joj je zvonik, a u prvoj polovici 20. st. dobila je svoj današ- nji oblik. U unutrašnjosti crkve pozornost privlače bočni oltari Gospe od Ružarija i Srca Isusovog, vjerojatno radovi nasljed- nika poznatog pučiškog klesara Tripuna Bokanića iz druge polovice 17. st. Tijekom mletačke uprave nad otokom Bračom ranokršćanska apsida i zidovi nad njom utvrđeni su obrambenom kulom obrubljenom kruništem kako bi se povaljska opatija zaštitila od pomorskih prepada flote Otomanskog Carstva. Kula u Povljima (Kaštilo) spominje se, među ostalim, i u kontekstu otočkih narodnih predaja o pokopanom grčkom blagu kao vječno počivalište grčkog dječaka sahra- njenog nad kotlom punim blaga. Na povaljskom se groblju nalazi crkva sv. Josipa, na Punti crkva sv. Ante Padovan- skog, a na putu za Novo Selo crkva sv. Antu- na Pustinjaka. Sve su izgrađene početkom 20. stoljeća.